Не устручавајте
се да политичара назовете правим именом:
безумник,
лудак, будала, кретен, умоболник, млатишума, кретенчина, идиот, тупоглавац,
безмозгаш, буздован, тикван, шупљоглавац, љига, ђубре, љигавко, љигавац,
бескичмењак, скот, нитков, бедник, бараба, гад, лицемер, хуља, битанга, изрод, подлац, безобразник, превртљивац, хипокрит, препредењак,бесрамник,
покварењак, бестидник, ништарија
, сплеткарош, пробисвет, мутивода,
дрзник, преварант, злобник , нечовек, протува, муфљуз, мекушац, крмак, смеће, гњида, смрад, фарисеј, балван, пањ, дудук, клада,
цепаница, дебил, морон, тиква,празноглавац, телац, сом, билмез, тупсон,
тупавко, болид, хохштаплер...
Опростите ми
ако сам неког изоставила.
Kad je Srbima dosadilo da žene zovu kravama, ćurkama, kokoškama, kobilama, kozama i ovcama, onda su i drugi nazivi za ove životinje postali aktivni u obraćanju ženama.
Ajgiruša, doruša,
đoguša, mrkuša, zveroša su i žene i kobile.
Baljuša, bikuša, bikulja, bokulja, visulja, gorulja, grabulj, kilulja,
lisulja, mlekulja, poštkuša su i žene i krave.
Bogaljuša, garavuša,
kaluša su i žene i ovce.
Batakuša,
divljakuša, kaurka su i žene i ćurke (ili kokoške).
Klapuša, mazulja, mrtvulja,
potraguša su i žene i svinje.
Klepetuša je i žene i
zmije.
Kreketuša je i žena i
žaba.
Gavranoša, rogoša su
i žene i koze.
DOSTA JE za ovaj post!
Neka savremeni mužjaci prošire rečnik.
Još
jedan stariji-noviji tekst.
Toliko je ljudi iz mog okruženja
nezaposleno, neuposleno, nepronađeno i nesnađeno. Volela bih da im pisanje
biografije koja bi trebalo da im bude karta za bolji život učinim makar malo
zabavnim.
Srećno!
***
Curriculum vitae, rezime, biografija ili – najčešće – Si-Vi.
To je današnja tema. Kao što vidite, ne postoji srpska reč za ovaj pojam – curriculum vitae bi bio latinski termin,biografiju smo takođe primili preko latinskog
jezika, mada je njeno poreklo grčko, rezimenam
je u ovom značenju došao iz britanskog engleskog, a Si-Vi iz američkog
engleskog. Srpskom jeziku bi najviše odgovarao kalk latinsko-grčke reči –
životòpis; mada, ako biste ovo spomenuli potencijalnom poslodavcu,
posao sigurno ne biste dobili. Zato uživajte u stranim terminima koji
rezimiraju vaš dosadašnji život!
U vreme svetske ekonomske krize nema para, pa nema ni posla. Najbolje što
možete da uradite za sebe jeste da napišete biografiju i da pratite konkurse.
Ono što većina poslodavaca od vas očekuje osim biografije jeste propratno ili
motivaciono pismo. Nevolja nastaje kada treba sve to sastaviti. I kao po
pravilu, nevolja ne ide sama. Prva je šta sve napisati (to je u isti mah
logička i životna nevolja), druga je kako to napisati (a to je već lingvistička
i stilistička nevolja).
Od vas se očekuje da napišete sve podatke o svom obrazovanju, kursevima koje
ste pohađali, nagradama i priznanjima koje ste dobijali (ako ste ih dobijali),
objavljenim radovima, seminarima, prethodnim radnim iskustvima itd. Osoba koja
čita vaš Si‑Vi ili, ako više volite, životòpis, procenjuje vaše kvalitete i sve
što napišete ide pod kapu vaših „reprezentativnih referenci“. Kada sam se prvi
put srela sa ovim terminom umalo nisam pala sa stolice od smeha.
Na Internetu se mogu naći razna uputstva, preporuke, saveti tipa „kako
sastaviti Si‑Vi“, ali na svim tim stranicama nedostaje jedan dodatak – Si‑Vi na koji niko neće odgovoriti. Pre nego što počnete da pišete,
razmislite o utisku koji želite da ostavite. Danas se već podrazumeva da
„pisanje“ ne znači „pisanje rukom“ nego „kucanje“. Naravno, danas se takođe
podrazumeva da „kucanje“ ne znači „kucanje na pisaćoj mašini“ nego „kucanje na
računaru“. Kažu da inteligentni ljudi uglavnom imaju loš rukopis, pa je njima
ovo savršena prilika da svoju inteligenciju pokažu na neki drugi način, a ne
preko švrakopisa. S druge strane, kada životopis kucate na računaru, vrlo lako
možete menjati i dopunjavati tekst, premeštati delove i brisati ih. Možete
raditi sa svojim životom sve što vam padne na pamet. Dakle, što zbog utiska,
što iz praktičnih razloga, svoj Si-Vi kucajte na računaru. Uostalom, Si-Viji se
šalju poštom, danas najčešće elektronskom. To je mnogo lakše i štedi mnogo
vremena. A kao što znamo, vreme je novac.
Što se dužine tiče, standardna preporuka kaže da svoj život spakujete na
najviše dve strane, odnosno da kucani životòpis ne bi trebalo da prelazi dve
kucane strane. Sve je, naravno, relativno, pa i dužina životòpisa. Kada pišete
Si‑Vi, važno je i šta i kako i koliko pišete. Bilo bi nekulturno da pošaljete
dnevnik svog života, ali šta ako je vaš život bio bogatiji od dve strane ili
toliko siromašan i praznjikav da je za njegov opis sasvim dovoljna samo
polovina jedne strane? Naravno, najvažnije je da sve što pišete bude pre
svega tačno i istinito, a onda i gramatički ispravno, pravopisno korektno itd.
Meni se čini da pomalo nije normalno davati ovakve savete, ali je očito
neophodno pošto se ova preporuka provlači gde god se pišu saveti za pisanje
biografija.
Prvo što treba napisati jesu lični podaci. Napišite datum rođenja, mesto i ne
zaboravite telefone, adresu i danas skoro obaveznu elektronsku adresu. Valjda
želite da vam neko javi da ste primljeni na posao? Vodite računa o tome da u
lične podatke ne spadaju vaš horoskopski znak i osobine koje taj horoskopski
znak podrazumeva. Takvi podaci smatraju se neozbiljnim, osim ako se ne
prijavljujete za posao astrologa, astronumerologa, čitača tarot karata i
sličnih umetnika. Dok vam ne odgovore na mejl, redovno čitajte horoskop, jer
oglasa za posao i nema toliko, a horoskopa ima na sve strane; možda vam Sunce
uđe u devetu kuću, pa nađete posao bez biografije! Ali to bi već bilo preko
VIP-a, tj. veza i poznanstava ili – na
srpski način.
Na jedan konkurs za radno mesto
blagajnika stigla je prijava koja je ovako počinjala:
„Radim radnju, vršim posao, sređujem
stvari. Staram se za povereno. Pregalački izgaram. Brinem brigu. I tuđu ako
treba. Nalazim rešenje. Jednom rečju služim svrsi.
Cenim sebe, ljudi me cene još više, a
vredim neslućeno. Svak bi poželeo prijavu jednog ovakvog mladića.
Dobronameran ali ne lakomislen i
lakoveran, odmeren ali ne podozriv i sitničar, beskompromisan, ali ne
isključiv.
Poštenjačina.
Duša od čoveka, veličina ljudska,
gorostas duhovni, bogatstvo neprocenjivo vrlina nebrojenih... čovek od ideje,
poleta, poverenja. Krasota od krasote na ovome svetu.
Šta da kažem?! Ja sam pravi izbor.
Ja znam;
Ja hoću;
Ja mogu.“
Ovo svakako nije obrazac koji treba slediti
kada je u pitanju pisanje Si-Vija, ali je čovek koji je ovo poslao dobio posao
u marketingu firme koja je raspisala konkurs. Konkurs je, da ne zaboravimo, bio
raspisan za radno mesto blagajnika. Dakle, nije pametan ko zna, nego ko ume.
Stara mudrost nam to potvrđuje i kada je u pitanju najnoviji trend − pisanje
biografije.
Da se vratimo na temu,
Pored ličnih podataka, poželjno je
poslati i sliku. Ozbiljnosti radi, neka slika bude veličine kao za ličnu kartu,
i tog tipa; ukoliko Si-Vi šaljete mejlom, pošaljite u prilogu neki lep portret,
ali svoj. Slika će poslužiti poslodavcima da u rezimiranju i odlučivanju povežu
utisak sa intervjua i utisak iz biografije. To je bar razlog koji se navodi po
svim uputstvima za pisanje Si-Vija. Stvarnost je nešto drugačija, kao i
uvek.
Jedna koleginica mi je pričala kako su je
na razgovoru za posao odbili jer estetski nije odgovarala traženom profilu.
Ukoliko se prijavljujete za posao stjuardese u Dubaiju, moguće je da ćete biti
diskriminisani i zbog visine i zbog oblina, ali i kao
"overqualified", iliti kao previše obrazovani. Ovo shvatite ozbiljno,
postoji realna mogućnost da vas odbiju jer ste previše obrazovani. Uzgred,
mojoj ženskoj sujeti više odgovaralo bi da me odbiju što sam previše obrazovana.
Sledeća stavka je obrazovanje. Napišite
kada ste i koju ste srednju školu završili. Prosek u srednjoj školi je bitan
ako niste završili fakultet. Prosek na fakultetu je bitan onoliko koliko želite
da bude. I sve ovo se odnosi na zemlju nam Srbiju, u kojoj , koliko znamo, niko
posao ni ne nudi. Zato vam predlažem da, ako nemate baš dobar prosek u srednjoj
školi, a nemate ni završen fakultet, odmah kupite diplomu. Makar jednu od onih
koje prodaju u Knez Mihajlovoj ulici : za najboljeg alkoholičara i sl. Niko ne
nudi posao, ali vi bar imate diplomu na zidu. Bolje i ona, nego goblen s ružom.
Ako biografiju šaljete u inostranstvo, pored proseka navedite i skalu ocena
koje se ovde koriste. Kod naših komšija Hrvata najveća ocena na fakultetu je
jedinica, pa da ne zbune s vaših 5,00 ili, daleko bilo, 10,00!
Zatim sledi radno iskustvo. Pri tome se
ne misli na poslednju svađu sa nekvalifikovanim šefom niti na cveće koje ste
gajili u kancelariji, već na taksativno navođenje firmi i ustanova u kojima ste
radili. Navedite tačan vremenski period i radno mesto. Ovde važi pravilo
"minimum forme, maksimum sadržaja", tj. da je svaka ka u NJegoša.
Ukoliko je zanimanje specifično, možete napisati i opis posla. Ukoliko je
zanimanje egzotično, na primer, somelije, ne morate pisati ništa, jer ćete
retko naići na poslodavaca koji zna šta to znači. Ne pišite, dakle, ni
egzotična ni specifična zanimanja ako ona nisu u direktnoj vezi sa radnim
mestom za koje konkurišete. Nema svrhe. Za one koji imaju nagrade i seminare,
to se navodi odmah posle radnog iskustva. Ovu stavku preskaču svi oni koji to
nemaju, bez posebnog naglašavanja da nemaju nagrade.
Na kraju ide znanje stranih jezika,
sertifikati, diplome, kursevi, poznavanje rada na računaru i slično. Ovo je
mnogo bitno. U Americi vozite kamion, a onda shvatite da ste rođeni za
psihijatra - završite kurs i otvorite ordinaciju! U Srbiji, završite fakultet i
ne vredi vam ništa - nemate kurs engleskog, nemate kurs Ofisa, nemate kurs
Korela... Nisu vas tome učili na fakultetu, pa hteli – ne hteli morate biti
kursadžija!
Za kraj vam poklanjam završetak pomenute
biografije:
"Sad, šta je - tu je. Smelije bi ja
izlazio pred vas da imam nešto više znanja engleskog jezika nego moram ovako da
se dovijam da privučem pažnju nekako, mada neke stvari zaista stoje.
A i taj engleski!! Nije tu Bog zna kakav
nivo potreban. OK. OK. OK. Baš ako neko ima posebne želje: Can you wait the
second. I šta?! Uvek ima tu neko da uskoči.
Ne kažem, ima još ljudi koji bi mogli da
zadovolje vaše potrebe i da ne razmišljate o tome, ali bi i ja baš mogao lepo
da se uklopim.
Da.
Ovaj... Eto to sam hteo da kažem, da se prijavljujem za radno mesto blagajnika.
Tu mogu u najkraćem roku početi kvalitetno i samostalno da obavljam poverene
poslove. Za neko drugo radno mesto kako vaše potrebe i moje mogućnosti budu
dozvoljavale. Eto toliko."
http://www.youtube.com/watch?v=94DiU45sNgU
И даље објављујем текстове старе неколико година, само малко измењене.
Насмејте се!
***
Лингвистички
једна од најинтересантнијих појава је колективна
експресија. Убеђења да су сви Црногорци лењи, Пироћанци шкрти, Јапанци вредни,
а Енглези хладни, последица су предрасуда које један народ створи, па онда тако
и речи пуни тим значењем.
Интересантно је то да постоје предрасуде које се односе на све народе, али и да
постоје некакве локал-патриотске предрасуде које углавом један народ везује за
себи суседне народе. Веровање да су Јапанци и Немци вредни важи у свим језицима
и код свих народа, као и да су Енглези хладни, али лење Црногорце познајемо
само ми Срби. Можда зато што смо им најближи. Исто тако, у српском нам је
свеједно да ли је неко Јорданац, Тунижанин или Мароканац, али ће у свим овим земљама
важити да је народ Либије лењ као наши Црногорци.
Наравно,
колективна експресија се уопште односи на уверења која очитавамо у самој речи,
а та уверења могу бити оправдано или неоправдано заснована. Гуске су глупе
жене, лисице су лукави људи, мачке су препредени, а слонови неспретни људи. То
су неке од најчешћих колективних експресија у Срба. Ух, заборавих и то да су
Срби небески народ! Али то није предрасуда, то је истина. Због уврежених предрасуда да је мајка добра,
да је свекрва зла, да у брата или сестру увек можемо имати поверења итд., ове
именице су развиле посебна значења. Али тако нам ништа не значи када кажемо
Азербејџанац или стонога или деда. Међутим, то не значи да стонога, деда и чика
из Азербејџана немају специјална места у неком другом језику.
Ако
бисмо желели да истакнемо да је жена изузетно глупа, ми бисмо рекли да је она
ћурка, али Пољаци би, на пример, рекли за некога да је ћурка ако желе да нагласе да је љута. У пољком се ово значење беса
и љутње развило на основу црвене боје ћуркине главе, што је иначе боја лица
особе која је срдита.
Ако желите да увредите Немицу, реците јој да
је медуза, јер то се онда уклапа у оно наше дебела
као свиња. У немачком језику пас није веран, већ лењ човек, тј. оно што
бисмо ми Срби рекли лења буба. У
немачком је медвед згодан и снажан мушкарац. Хм, овде бисмо се баш опекли! Осим
ако Немице не сматрају згодним и снажним − трапаве
мушкарчине! Во је код Срба углавном човек који је тврдоглав и тупав, а код
Немаца ова животиња има пожељну, позитивну конотацију, чак толико да означава
упорног, радног и вредног мушкарца. Жаба је у немачком плашљив мушкарац,
кукавица. Ето, док Српкиње прижељкују вредног као мрава, јаког као бика,
мушкарца лава, или лафа, Немице чезну за медведом или волом.
Ево
мало и стања из норвешког језика. Глупи мушкарци, српски речено тупсони, у
норвешком су банане. Медвед има исту конотацију као и у немачком, леп и снажан мушкарац, што нам и није чудно с
обзиром на то да оба језика припадају германској грани индоевропске породице.
Кит је за Норвежане крупна жена, теле је леп мушкарац, скоро исто што и медвед.
Код нас кажемо за неког да је тврдоглав као мазга, а у Норвешкој кажу да је
неко тврдоглав као пањ, с тим да ова лексема никако нема негативну конотацију,
јер пањ је за Норвежане пожељно тврдоглав, упоран, стабилан. Код нас се пањ
односи углавном на глупу особу. Ако повежемо ова два значења, долазимо да
недоумице да ли то онда значи са су тврдоглави и упорни људи нужно и глупи? Хм,
приликом оваквих недоумица увек ми на памет падне стара мудрост да само мртви и
глупи не мењају своје мишљење. Дакле, не будите глупи, промените мишљење, лако
ћете се вратити на старо.
