Da li Neprijatelj govori loše o nama da bismo se promenili ili zato što nas se plaši? Da li Prijatelj govori loše o nama da bismo se promenili ili zato što nas se plaši? Da li iko govori loše o nama ili su to samo medne reči u odnosu na misli koje kroz glavu prolaze prijateljima ili neprijateljima? A kad govorimo o Pavlu, govorimo li o Pavlu ili o sebi? Spinoza progovori umesto mene kada poželim da budem takav neprijatelj i takav prijatelj."Ono što Petar kaže o Pavlu više govori o Petru nego o Pavlu."

Rečnik kaže da je prijatelj blizak poznanik s kojim se održavaju veze uzajamne ljubavi, poštovanja i poverenja. Lepo je to što odmah nailazimo na malo slatko upućivanje na ljubav, a loše je ni rečnik ni život ne daju odgovore na pitanja šta je to ljubav. Problem je dakle lingvistički taj što leksikografi ne umeju baš da se snađu u definisanju apstraktnih imenica, a životni je problem što ljudi ne umeju baš da se snađu u pronalaženju ljubavi i prijatelja. Bar ne danas. Možda su se snalazi kada je rečnik nastao, jer idući dalje po značenjima reči prijatelj vidimo da leksikograf veruje da tu ima bliskosti, poštovanja i poverenja. Gotovo da ima svega što se ne može naći i što nam je dostupno jedino u dobrim književnim delima. Prijatelj je dalje, prema rečniku,  još i branilac, pristalica, privrženik. Jedino što mi pada na pamet sada jeste ona velika mudrost da je pas čovekov najbolji prijatelj, pa mu on dođe i  najbolji branilac, naročito ako je u pitanju pitbul, ili doberman. Onda je to sigurno dobar branilac i dobar pas i dobar prijatelj. S ovim pristalica mi odmah nešto ne miriše na dobro. To nešto je reč pristalica, koju danas vezujemo za pristalice određenih grupacija, a najčešće pristalice političkih partija. Ne bih  se složila ni sa rečnikom ni sa bilo kim ko tvrdi da su pristalice i prijatelji jedno isto. Pre bih se pozabavila odnosom pristalica i neprijatelja. Tu bi u životu bilo mnogo više veza. No pre toga, šapnuću vam jedno svoje pakosno otkriće. Rečnik Matice srpske na kraju definicije neke reči obično daje frekventne izraze u kojima se ta reč koristi. Tako sam naišla na izraz "kućni prijatelj". U rečniku piše da je to između ostalog i ljubavnik domaćice kuće. Shvatam da je kućni prijatelj ljubavnik ženin dokle god to muž ne sazna, no ovaj uslov ne stoji u rečniku. Možda ja samo pogrešno nagađam. Za mene to opet spada u domen neprijatelja, manje-više zloće. No, Rečnik, kako je i očekivano, o tome ćuti. Za njega je neprijatelj na prvom mestu osoba sa kojom smo u svađi i koja nam želi zlo. Nevolja je opet životna što s neprijateljima često nismo u svađi, jer su nam oni uvek mnogo bliži nego što očekujemo, a još nam i žele i nanose zlo. Rečnik kao drugo značenje i sva njegova dalja grananja spominje ratne neprijatelje, državne neprijatelje, unutrašnje i spoljne. Ima svakakvih, ali nikako da se konfrontiraju u odnosu na prijatelje, a to je ono od čega smo pošli. U stvari, želela sam da otkrijem kako se snalazimo sa razlikovanjem toga dvoga, ali mi nije uspelo. Ispalo je da među prijateljima nema neprijatelja, čak i kada kućni prijatelj ima nešto sa vašom ženom. Upamtite to sledeći put kada pomislite da su vam prijatelji neprijatelji, Oni to nisu. Ne za rečnik. Što se životnih relacija tiče, otkrili smo odavno da smo u zabludi i da su prijatelji uglavnom veći neprijatelji od samih neprijatelja. Do sledećeg posta: čuvajte se prijatelja, od neprijatelja znate šta možete da očekujete.